Cannellotto M, Yasells García A, Landa MS. Hyperoxia: Effective Mechanism of Hyperbaric Treatment at Mild-Pressure. Int J Mol Sci. 2024 Jan 8;25(2):777.
Hiperoksija, stanje viška kiseonika u tkivima, je ključni mehanizam u hiperbaričnoj terapiji kiseonikom (HBOT), čak i pri blagim pritiscima.
Mehanizmi delovanja
- Povećana isporuka kiseonika:
- U hiperbaričnim uslovima, rastvorljivost kiseonika u plazmi značajno raste. Ovo omogućava veći transport kiseonika do tkiva, čak i onih sa kompromitovanim protokom krvi.
- Poboljšano zarastanje rana:
- Kiseonik je neophodan za sintezu kolagena i ćelijski metabolizam, oba ključna za zarastanje rana. Povišeni nivoi kiseonika olakšavaju ove procese, promovišući brži oporavak.
- Smanjenje upale:
- Hiperoksija može modulirati inflamatorne odgovore. Povišeni nivoi kiseonika pomažu u smanjenju edema i upale promovišući vazokonstrikciju i smanjujući oslobađanje proinflamatornih citokina.
- Angiogeneza:
- Terapija stimuliše stvaranje novih krvnih sudova, poboljšavajući isporuku kiseonika u ishemijska tkiva. Ovaj angiogeni efekat je posebno koristan kod hroničnih rana i oporavka tkiva.
- Neuroprotektivni efekti:
- U neurološkim aplikacijama, hiperoksija može poboljšati oporavak neurona i zaštititi od oksidativnog stresa, pomažući oporavku u stanjima kao što su traumatske povrede mozga i moždani udar.
- Antimikrobni efekti:
- Hiperbarična okruženja mogu inhibirati rast određenih anaerobnih bakterija i poboljšati efikasnost antibiotika, čineći HBOT vrednim za lečenje infekcija, posebno kod dijabetičkih ulkusa.
Razmatranja efekata blagog pritiska
- Pristupačnost: HBOT sa blagim pritiskom je često pristupačniji i manje zahteva resurse od terapije visokim pritiskom, što ga čini praktičnom opcijom za ambulantna podešavanja.
- Tolerancija pacijenata: Pacijenti obično bolje tolerišu tretmane sa blagim pritiskom, doživljavaju manje neželjenih efekata dok i dalje imaju koristi od hiperoksičnih stanja.
Zaključak
HBOT sa blagim pritiskom koristi principe hiperoksije kako bi olakšao zarastanje, smanjio upalu i poboljšao ukupni oporavak tkiva. Njegovi mehanizmi delovanja čine ga vrednim terapijskim pristupom za različita stanja, posebno u poboljšanju oporavka od povreda i hroničnih rana. Dalja istraživanja će nastaviti da razjasne njegove optimalne primene i dugoročne koristi.